Franc Šubert, rođen je u Beču 1797. godine i bio je četrnaesto dete Franca Teodora Šuberta i Elizabet Šubert.
U šestoj godini, otac je počeo da ga uči o muzici i godinu dana kasnije primljen je u školu njegovog oca i tada je počelo njegovo zvanično muzičko obrazovanje. Otac ga je naučio osnovima violine dok je od brata Iganca naučio ponešto o klaviru. U sedmoj godini je prvi put počeo da uči od nekoga ko nije iz njegove porodice. Učitelj je bio Mihael Holcerkoji je bio zadužen za hor u crkvi. Franc se istinski divio svom učitelju koji mu je omogućio da svoje talente upotpunjava na boljim instrumentima. Takođe je svirao i violu u porodičnom kvartetu gde su njegova braća Ferdinand i Ignaz bili prva i druga violina a otac violončelo. Franc je svoja prva dela napisao upravo za ovaj porodični kvratet.
Franc je na sebe privukao pažnju svojim vokalnim talentom, a primeto ga je 1804. godine, Antonio Salieri, tadašnja najvažnija muzička ličnost Beča. Oktobra 1807. godine dobio je stipendiju i postao učenik carske škole u Stadtkonviktu. Tu se po prvi put usreo sa Mocartovim i Hajdnovim simfonijama. Njegova opsesija ovim delima je postajala sve veća sa svakom posetom operi.
U međuvremenu je njegova genijalnost počela da se ogleda u delima koja je stvarao i dobio je ulogu vođe orkestra u Stadtkonviktu. Njegov učitelj, Salieri, potom je odlučio da mu daje privatne časove iz muzičke teorije i kompozicije. To je bio prvi orkestar za koji je on pisao. Posvetio je većinu svog vremena u Stadtkonviktu pisanju kamerne muzike.
U šestoj godini, otac je počeo da ga uči o muzici i godinu dana kasnije primljen je u školu njegovog oca i tada je počelo njegovo zvanično muzičko obrazovanje. Otac ga je naučio osnovima violine dok je od brata Iganca naučio ponešto o klaviru. U sedmoj godini je prvi put počeo da uči od nekoga ko nije iz njegove porodice. Učitelj je bio Mihael Holcerkoji je bio zadužen za hor u crkvi. Franc se istinski divio svom učitelju koji mu je omogućio da svoje talente upotpunjava na boljim instrumentima. Takođe je svirao i violu u porodičnom kvartetu gde su njegova braća Ferdinand i Ignaz bili prva i druga violina a otac violončelo. Franc je svoja prva dela napisao upravo za ovaj porodični kvratet.
Franc je na sebe privukao pažnju svojim vokalnim talentom, a primeto ga je 1804. godine, Antonio Salieri, tadašnja najvažnija muzička ličnost Beča. Oktobra 1807. godine dobio je stipendiju i postao učenik carske škole u Stadtkonviktu. Tu se po prvi put usreo sa Mocartovim i Hajdnovim simfonijama. Njegova opsesija ovim delima je postajala sve veća sa svakom posetom operi.
U međuvremenu je njegova genijalnost počela da se ogleda u delima koja je stvarao i dobio je ulogu vođe orkestra u Stadtkonviktu. Njegov učitelj, Salieri, potom je odlučio da mu daje privatne časove iz muzičke teorije i kompozicije. To je bio prvi orkestar za koji je on pisao. Posvetio je većinu svog vremena u Stadtkonviktu pisanju kamerne muzike.